- Osvrni se na dan na izmaku. Prije utonuća u san idealna je šansa, dok je memorija svježa, a impresije intenzivne, da se baci osvrt na prethodnih 14-16-18 sati. Ne grubo, ne fokusirajući se na neuspjehe, nego učeći na svježim iskustvima i slaveći uspjehe, premda je čovjek češće fokusiran na prvonavedeno. Pogledaj unatrag, što si učinio i rekao, bez skrivanja od samoga sebe, evaluiraj koliko si slijedio temeljne vrline (discipliniranost, pravednost, umjerenost i mudrost). To je prilika da se njeguje zahvalnost za sve dobro, ali i oprost sebi i drugima za neminovne pogreške. Svaku večer postavi si jednostavna pitanja poput “Što sam učinio dobro?”, “Što sam učinio loše ili pogrešno?”, “Što sam naučio?”, “Kako mogu napredovati/popraviti se sutra?”. Ova pitanja olakšavaju i omogućavaju identifikaciju vlastitih snaga i slabosti, ostvarenja i pogrešaka, lekcija i prilika, kao i zahvalnost za ono što imaš te potiču aspiriranje i težnju za ono što želiš. Postat ćeš (samo)svjesniji i usklađeniji sa svojim vrijednostima i načelima, otporniji, mirniji i fokusiraniji. Nemoj samo postavljati pitanja, zapisuj ih zajedno s odgovorima. Tako će postati konkretnija, pamtljivija i više će gurati u akciju. Omogućit će ujedno praćenje vlastitog razvoja i izazova na tom putu. Dnevnik, bilježnica ili aplikacija neki su od mogućih alata te vrste. Važna je konzistentnost, ustraje li se ovom obrascu nastat će moćna navika koja, u kombinaciji s drugim, transformira život. Započni večeras i učini sutrašnji dan boljim.
- Meditiraj i kontempliraj o svojoj smrtnosti. Svaku večer/noć, prije sna, idealna je prilika da se razbudi duša i rasplamsa strast, prilika za suočavanjem s ultimativnom realnošću života – smrću. Premda se može činiti zastrašujuće, zapravo je oslobađajuće. Stari stoici bili su svjesni da je smrt neizbježna, ali nepredvidljiva, te da se ne bi trebali plašiti iste, ili izbjegavati razmišljati o njoj, nego radije hrabro suočiti s njenim postojanjem. Smrt može biti izvor inspiracije i motivacije jer podsjeća da nam je vrijeme ograničeno i dragocjeno, te da ga ne valja tratiti na trivijalnosti. U ovu svrhu prigodno je koristiti tehniku memento mori, primjerice zamišljajući da je ovo tvoja posljednja noći na Zemlji i postavljanjem samome sebi moćnih pitanja poput “Kako bih se osjećao u vezi vlastitog života kad bih znao da ću sutra umrijeti?”, “Za čime neučinjenim ili neizrečenim bih žalio?”, “Čime bi se ponosio i zbog čega bih bio zahvalan?”. Ovakvo suočavanje omogućava stavljanje stvari u perspektivu, slaganje prioriteta i težnju tome da se svaki dan živi kao posljednji. Život punim plućima, dakako, ne dolazi preko noći, ali prakticiranje ove tehnike u kontinuitetu učinit će te življim. Više ćeš cijeniti što imaš, bolje znati što iskreno želiš, lakše ćeš iskazivati ljubav i ispunjavati svoju svrhu. Postat ćeš otporniji, čvršći, mirniji, fokusiraniji. Nemoj samo postavljati ova pitanja. Osjeti ih u srcu, u kostima, kao da ti zaista predstoji zadnja noć u životu. Osjeti emocije koje dolaze, tugu, radost, strah, zahvalnost. Čineći ovo svaku večer život će ti se postepeno transformirati.
- Čitaj stoičku literaturu. Svaka večer je prigoda za iščitavanje barem stranice – dvije tekstova dragocjenih nam stoika. Ova navika manje je edukacijske, a više inspiracijske naravi. Marko Aurelije, primjerice, čitao je prethodnike Grke (kasnije je i sam postao inspirativni stoik, meni osobno najbliži), a ni Nelson Mandela, veliki zaljubljenik u stoičko učenje, zasigurno nije loš primjer. “Meditacije” Marka Aurelija, Senekina “Pisma učeniku” ili pak poznati citati stoika, dostupni na nekim kvalitetnim aplikacijama, neke su od opcija. Neki moćni citati stoika mogu poslužiti kao afirmacije ili mantre. Nije dovoljno samo čitati te knjige, treba ih doživjeti i živjeti. Ako se dožive, onda se neminovno i slijede ti principi i načela.
- Odvoji se od eksternih stvari. Ne dopusti da ti radost ili tuga ovise o stvarima izvan vlastite kontrole, poput bogatstva, slave, časti ili osuda/ocjena od strane drugih ljudi. Stoici su znali da čovjek može zagospodariti samo vlastitim umom i voljom, a da je sve ostalo prepušteno spletu okolnosti izvan pojedinčeva utjecaja. Nisu smatrali da su eksterne stvari same po sebi dobre ili zle, nego čovjekov odnos prema njima i reakcija na njih. Korisna je tehnika “negativne vizualizacije” koja se zasniva na zamišljanju najgoreg mogućeg scenarija, primjerice zamišljanjem da sam izgubio ili nikad nisam ni imao neke stvari koje cijenim ili za kojima žudim, pitajući se pritom kako bih izdržao da se to dogodilo, kako bih našao zadovoljstvo i radost, kako bi se razvio zbog toga. Njegujući ovu tehniku, njenim prerastanjem u naviku, lakše ću nadvladati vezanost i strah, njegovati zadovoljstvo i zahvalnost i pripremiti za različite moguće ishode. Ne budi rob svijeta i okruženja i ne dopusti da te definira, budi slobodan i definiraj samoga sebe. Neka sreća ne proizlazi iz svijeta nego iz tebe samoga.
- Fokusiraj se na vlastitu svrhu. Imaš misiju koju trebaš ostvariti, ostavštinu kojom ćeš se obilježiti, to su iskre vječnosti koje leže u tebi. U današnje vrijeme čovjek često ne može razmišljati toliko duboko i široko, što je razumljivo, ali neupitno je da kod svakog pojedinca postoji prostor da učini više, da pomogne jednom živom biću više, da pomogne zajednici više nego što je dosad. Stoici ne govore o inženjerima (nisu ni mogli u to vrijeme), ne govore o “zvijezdama”, velikim kapitalistima, nego o meni i tebi i tome što mi možemo učiniti više, i to kako bismo ostvarili vlastite potencijale, na korist sebi i zajednici. Nismo pasivni konzumenti nego kreativni sudionici, nismo izolirani individualci nego povezana bića. Kako bi se fokusirao na vlastitu svrhu prakticiraj Prosochē (pažnja, pozornost), stoičku tehniku usmjerenu na svjesnost i pozornost na vlastite misli, riječi i djela. Konstantno si postavljaj pitanja poput “Koja je moja svrha u životu?”, “Koji je najbolji način da je ostvarim?”, “Što je najžurnija stvar koju bih trebao učiniti?” Prakticiranjem ove tehnike izoštravaju se vid i perspektiva, usklađuju vlastite akcije i prioritetiziraju vlastiti zadaci. Vrijeme se ne troši na distrakcije nego investira na esencijalnosti. Nećeš se besciljno zanositi nego svrhovito kretati.
- Prakticiraj samodisciplinu. To je sposobnost kontroliranja impulsa i emocija te djelovanja na temelju razuma i vrline, sposobnost biranja ispravnog ispred laganog, plemenitog ispred površnog, trajnog ispred prolaznog, sposobnost izbjegavanja pretjerivanja i poroka te njegovanja umjerenosti i vrlina, poticanja samoga sebe činjenjem nečega teškog i izazovnog svaki dan. Rano ustajanje i trening, zdrava prehrana, pomaganje drugima neki su od primjera. Čineći ovo povećavaš vlastitu moć, prevazilaziš slabosti i poboljšavaš vještine, osposobljavaš se suočiti sa svakom situacijom mirno, mudro i hrabro.
- Opusti se i dobro spavaj. Posljednja navika pred spavanje je i najjednostavnija, ali ne dopusti da te jednostavnost zavara. Opuštanje i san nisu luksuz neko prijeke potrebe, nisu distrakcije nego ulaganje. San je najbolji način za obnavljanje energije i snage, a stari stoici su znali kako doskočiti problemu nesanice. Njegovali su tehniku Ataraxia (duševni mir, smirenost), srodnu meditaciji, koja se zasniva na tehnici izmjenjivanja bržeg i sporijeg disanja, otpuštanju tenzije i stresa, istezanju tijela, oslobađanju od ukočenosti ili boli. Prakticiranjem ove tehnike sljedeći dan ćeš dočekati hrabriji, usmjereniji, fokusiraniji i – odmorniji.
Najvažnija je konzistentnost. Prakticiranje ovih sedam tehnika i navika neminovno donosi rezultate.
